Tiho, ja ne želim da te čujem …

U nemirima ćemo se naći. Kad’ se budemo u snovima teškim dozivali, al’ znamo da će gluhoća vladati. Hajde vrati mi svjetlost, vrati mi život, vrati mi moju borbu ti bijednice.  Zašto si me okovala među hijenama i tražiš od mene milost. Ne mogu ja to, bijednice, ne mogu ja to. Ne još .. Dosta si me prizivala u svoje zapisano, dosta si mi puteva pogrešnih dana, da bih ti se sad pokorila. O bijednice, nisi zaslužila, da te živim. Ne kroji mi ovako godine, bježi od mene ti mala smrtnice.. Ahh ja sam smrtnica, koja te nikad neće ni dodirnuti al’ ćeš mi zauvijek život mijenjati.
Pusti neka prekrasna rosa prekrije svako jutro i najljepši zalasci prekriju ljubav. Šta te potiče ka takvom zlu, zašto mijenjaš putanje ljudske sreće ?? zašto ? Čuješ li me sudbino, čuješ li ta odzvanjanja u glavi nebitnih stvorenja .. Jesam, nebitna sam za tebe, ali tako lahko možeš i ti biti za mene . Ne vjeruješ mi ?

Lahko mogu da zavolim onoliko, koliko ti ni nebi mogla djelovati, lahko mogu da se nasmijem čiju iskrenost nikad nebi mogla sputavati. Zašto ti to treba nesretnice obična, pa vidiš li šta ti pišem, vidiš li da se borim sa tobom, da te pokušavam promjeniti ..

Nisi mi pomogla, al’ opet ja ti nisam ni dorasla, nisam dorasla borbi sa samom sobom . Znam, svi mi to pokušavamo. Kunemo tu bijednicu u našem životu, koja nam svaki damar tijela mijenja, raspoloženje, osjećanja i najbitnije od svega, mijenja način na koji kažemo :"ŽIVOT" ..

Dal’ ćemo samo rukom odmahnuti ili onako iskreno od srca se nasmijati, to je opet, samo do nje ..

Mejraaaa Written by:

Be First to Comment

Komentariši