Zar znam ? Zar znaš ?!!

Kako to da se uspije lomiti ovo srce iznova i iznova. Kako to da osjećam tupe nadražaje sjećanja, kad’ god mi se tvoj lik privali u očima, u glavi, u mašti, u svemu što me nekad činilo sretnom ..
Vrijeme djeluje na ljude, znaš li to, djeluje na onaj tvoj miris koji izblijedi danima i danima kada te ne vidim, kada ni ne pomislim na tebe, a onda … Onda te pronađem u onim starim momentima, u snovima ..
I snove sam prestala da pratim, da ih slušam jer nema niko da ti dokaže suprotno, da jezik sam sebi pregrizeš kada želiš da me izbaciš iz svojih rečenica. Kada udahneš duboko, da bi moje ime izgovorio a u tom momentu ti prolazi jeza, bol, razočarenje i ono što nazivaš nesudbinskim ..
Ko će znati Bogu kako određuje, ja više nisam ta, prošla je puna šaka vremena, bar za mene ..
Jer nikad nisam voljela vrijeme, da mi bude ograda i prekretnica da bih nešto ostavila..
Ali eto tu si i tu se nalaziš, gledaj me i dalje kad’ me sretneš, gledaću te, kao i kad smo se prvi put vidjeli ..

Obostranost je čudo ..