Pusti nevolju, nek’ ide svojim putem …

Čovječe, ne tuguj teškim uzdasima. Gladne suze, željne tvojih obraza i usana očekuju, da se još gore osjećaš, jer uživaju da se dozivaju u svojim nevoljama i smiju se tebi jer si ih tek’ tako pustio pred svijet slobodne .. Znaš, zastaće onda na nečijem oku drugom i opet na nekom drugom, do besvijesti.
Tuga se najlakše širi čovječe, ne dozvoli oblacima Sunce da ti prikriju. Sve ono što želiš da vidiš tvoj mozak nek’ stvara, a sve što ne želiš, na to gledaj kao na babaroge kad’ si bio mali .. Dolazile su u tvojim mislima, niti vidio, niti dodirnuo.
Odagnaj dragi čovječe svaku svoju nevolju, jer ko bi mogao umjesto tebe, da razmišlja čistim zvukom tišine ..

Taj zvuk najbolje remeti svako zlo, učini da bude jače i ne brini ..

merimacorleone Written by:

Be First to Comment

Komentariši