Dama u izgubljenom špilu

Nazovimo je izgubljenim špilom, tačnije damom u izgubljenom špilu. Kažu ostavila je trag na kralju i otišla, otišla putem vjetra, negdje, nekim pravcima..
Negdje, nekom da istrese dodatni bol koji osjeća.
Negdje daleko od pravog kralja, daleko od čovjeka u čijim je očima, daleko najljepšim sjajem presijavala njena kruna.
Krunu nazovimo srećom.
Sreća presijava samo jednom, samo jednom i istinski. Svaka ostala je da napakosti toj staroj, al’ znala je da to nije moguće.

Mnoga lica je susretala, ali nije mogla pronaći njegovo, nije se mogla snaći u svijetu punom lažnih krunisanja, ne,  nije mogla ..
Nije mogla ni slušati srce, jer znate, gledaćemo na nju, kao na damu iz špila. Vodilo bi je na još 3 karte, a ona to nije mogla, nije se mogla snaći, među papirnim likovima, punim ničega …

Odlučila je, da pokuša, da se izbavi iz tog svijeta, punih praznih ljudi, praznih kraljeva sa praznim dušama..

U polasku, sjetila se svog kralja, jedinog u čijim se očima, bistrim kao pogled na ogledalo mogla ogledati i vidjeti NEŠTO. Vidjela je pravo srce koje se spaja sa njom. Znala je da su različitih boja, tj. različitih naravi, ali znala je da on može jedini da uzme sreću i stavi je u njezinu kosu uz najnježniji poljubac ..
Gubila se.
Gubila se u tim mislima i sjećanjima na njega.
Zaboravila je da je krenula drugim putem, zaboravila je da mu je okrenula leđa.

Udahnula je i osjetila miris divnih bijelih ruža.
Pomilovala je svaku travku posebno i pustila suzu za kraj na mjestu, gdje njen pravi kralj počiva ….

merimacorleone Written by:

Be First to Comment

Komentariši