![Me[R]iMa ... Istina je u našim očima ...](http://meribadgirl.blogger.ba/wp-content/uploads/sites/55671/2021/06/2k-hd-background-widescreen-blur-rose-red-rose-flower-fire-f.jpg)
Prođeš kao dim cigarete, kad gledam tuđi izdisaj punih pluća. Prođeš kao vjetar, kroz već rasuto lišće koje je i onako izgubilo svoje stablo, svoj dom. Prođeš kao žarka bol, kao kad se opeku stopala na već žarnom pijesku pored okeana. Prođeš i opet dođeš kao duga poslije jake ljetne kiše. Nado mog života, zašto ne ostaneš i usadiš mi trunku sebe, da vidim itekako proširene vidike budućnosti jedne mladosti.
Ostani, nado ..
Ostani, ne idi sad, baš sad kad te vidim u tuđim očima, kad nisi samo prisutna onda kada zatvorim oči i zadubim se u boje, koje mi hladan jastuk jutarnji pruža, a Sunce ga itekako obasja..
Samo mi objasni, zašto je hladan, zašto kad te vidim u najtoplijim snovima, zašto kad mi u snovima prizivaš sitnu bol, koja se slije niz obraz i ode … Baš kao i ti.
Probudi me, da je zaustavim, da je svojom rukom nježno obrišem i da se sjetim sna koji mi iznova i iznova uništavaš. Dopusti mi da ne sanjam taj san, gdje te vidim da dolaziš, istom brzinom i odeš..
Sačekaj me, nado, sačekaj me bar ovaj put i pusti da ti vjerujem, jer ne mogu više ovako, ne mogu nado ..
Još vjerujem u tebe, jebi ga.
Be First to Comment